Čupić Čedomir-Ljubo

Biografija

Rođen je u porodici Sava Čupića. Nakon povratka iz Amerike porodica Ljuba Čupića nastanila se u Nikšiću. Ljubo je u tom gradu završio gimnaziju a tu je postao i skojevac. Pravni fakultet je upisao u Beograd a po dolasku na Beogradski Univerzitet vrlo brzo se uključio u napredni studenski pokret, pa je 1940. postao član KPJ. Poslije kapitulacije zemlje aprila 1941. godine Ljubo se vratio u Nikšić đe aktivno uzima učešće u pripremi za oružani ustanak. Poslije odluke okupatora da pohapsi sva sumljiva lica Ljubo je bio primoran da zajedno sa mnogim građanima napušti grad. Učestvovao je u pripremama za oružani ustanak koji je organizovao Okružni komitet. Od izbjeglih građana koji su napuštili grad prije julskog ustanka formirana je čete ,,Đuro Đaković” čiji je Ljubo bio borac. Jedinica je bila sastavljena od članova KPJ i skojevaca koji su bili provjereni u predhodnim akcijama. Ljubo se istakao u borbama oko Nikšića koje je vodila njegova jedinica. Zarobljen je od strane četnika u borbi na Kablenoj Glavici kod Nikšića aprila 1942. Bio je zatvoren i divljački mučen. Kao komunista i komesar čete, imao je junačko držanje. Prkosio je i ismijavao četnike i nacionaliste govoreći im da su sluge okupatora prezirući ih. Rodbini je poručivao da takve ne trebaju da mole za bilo kakvu njegovu milost. Iz toga bunta nastala je poznata fotografija iz koje se lako da primijetiti njegov odnos prema okupatoru i domaćim izdanicima. Nikšićki kvinslizi su organizovali javni proces nikšićkim borcima i komunistima a Ljubo ih je javno podvrgao ruglu. Njegove riječi su bile toliko ubojite da su se kvinslinzi pokajali što su ih izveli pred narod. Zbog toga su donijeli brzu odluku da ih pod Trebjesom strijeljaju. To su i uradili u maju mjesecu 1942. godine. Ljubo je ostao dosljedan svojoj ideji čime je na pravi način dizao moral narodu. Klicao je : ,,Živjela slavna Komunistička partija!”, ,, Živio Tito!”. I pored toga što je bio izrešetan neprijateljskim kuršumima ostao je dosljedan svojoj ideji stojeći uspravno dovikivajući da će doći dan pravedne osvete. Takvim držanjem ostao je upamćen kao čovjek koji je prezreo smrt čime je zaslužio vječnu slavu. Mrtvog Ljuba su se dugo još plašili okupatori. Njegov lik sa strijeljanja, postao je simbol prkosa i otpora Narodnooslobodilačkog pokreta.